petak, 10.03.2006.

Pokretanje s mrtve točke...


Izbrisao sam (skoro) sve stare psotove. Nekako, ne znam, imam osjećaj kao da je jedan dio svega toga iza mene. Nije da žalim za nečim, nije da patim za nečim, naprosto, na sve gledam kao na proces razvijanja. Jednostavno mi se sve napisano učinilo suvišnim ovdje, recimo da bih želio krenuti od početka, bez ikakvih nadovezivanja na prošle događaje, osim ako to ne bude potrebno čisto radi teme posta koji ostavljam.
E pa u duhu svoje dobre stare patetike, ova kiša mi sasvim dobro dođe, možda i opere sva nakupljena sranja i taj neki gusti viskozni fluid u kojem se nalazim, treba mi Sunca i motivacije za rad, inspiracije, organizacije... svega po malo :)

Prebirao sam neki dan s frendicom po ljudskim odnosima, čudno se osjećam, imam osjećaj kao da ulazim u neku čudnu fazu, a niti ne znam želim li se uopće motat po ikakvim fazama (pogoto pošto do sada nisam bio ni u kakvoj fazi, barem ne da sam toga bio svjestan). Svjestan sam toga da moram malo zauzdati svoje hedonističke porive, primiti se posla... a iskreno rečeno nemam volje za to. Nisam u depresiji, sasvim se dobro osjećam, valjda, samo mi je nekakva čudna konfuzija u glavi. Mogao bih za to okriviti južinu, ali mi se to u ovom trenu čini nekako nezrelo.
Hehehehe, definirati vlastite probleme je uvijek najteže. Čudno, ljudi većinom misle da poznaju sami sebe, a onda nas naizgled nebitne istnice iznenade, da ne kažem šokiraju. Neobavezni razgovori, stavovi, prijateljstva, ljubav... ufff, u temu ljubavi neću ni ulaziti... još.

Zapravo trenutno niti ne znam imam li nešto konkretno što bih želio reći, manje-više sam samo htio započeti sa blogiranjem i maknuti se sa mrtve točke. Pa eto i ovo je nešto. Ništa pametno, ali nešto, barem slova na ekranu...

utorak, 07.03.2006.

Nikako da se vratim


Evo upravo jurim u grad, jučer me ponovno oprala nostalgija za ovim mjestom...
Nadam se da ću do večeras imati gomilu materijala za napisati...

petak, 07.10.2005.

Svi nešto pričaju o homoseksualnosti...

...pa da i ja malo kažem dvije-tri čiste o dotičnoj temi.
Dosta se prašine diže u zadnjih nekoliko dana oko Iskoraka, ove nove tzv. Gay oporbe, akcije senzibiliziranja javnosti simboličnim comming outom i što sve ne... nisam došao tu pripovijedati i srati o tome tko je tu u pravu, a tko nije, čije su akcije produktivne, a čije kontraproduktivne i sve to. Ne mogu reći da me ne zanimaju postupci obje udruge što se tiče gay aktivizma, no nisam došao odvje govoriti o "za" i "protiv" jednih i drugih. Želio bih reći nešto više o samom odnosu javnosti prema homoseksualnim osobama, te odnosu homoseksualnih osoba prema javnosti.
Čitao sam malo komentare sa naslovne strane blog.hr-a. Nije da su loši, no isto tako nije da su dobri. Osobno, nikad se nisam bavio ikakvom vrstom aktivizma ili bilo čega sličnoga. Čisto zato što ne smatram da me moja seksualna orijentacija određuje kao osobu. Jedino što ona određuje je koji spol me privlači, točka. Osoba sam, ista kao što sam bio i prije, imao sam djevojku, no činjenica je ta da me iste nikad nisu privlačile za išta više od običnog prijateljskog odnosa. Prošao sam 4 godine preispitivanja samog sebe u periodu puberteta, 4 razreda Srednje škole, koje nije bilo niti najmanje ugodno prolaziti. Ne zato što sam bio maltretiran da sam gay, upravo suprotno, nikad nisam bio maltretiran u vezi toga. Ono što je predstavljalo problem u cijeloj toj situaciji je bila činjenica da se nisam mogao pomiriti sa samim sobom. Odgajan kao kršćanin, smatrao sam da je to neprirodno, protiv Boga, da sam bolestan i što sve ne... Čak sam neko vrijeme pokušavao sam sebe uvjeriti da je to samo faza koju valjda prolazi većina dječaka u mojim godinama. Bio sam povučen, izolirao se od svih. Ni sam ne znam što se u meni promijenilo i kako naglo. Koliko se sjećam bilo je to jednog dana na kavi sa ekipom sa starog faksa. Došla je frendica i pričala kako je bila sa najboljim frendom vani i kako si je našao dečka. Ta njena izjava me gotovo pokosila. Nisam ni sam znao kako ili zašto, može biti da ni danas ne znam, ali eto, kap koja je prelila čašu. Izgleda da mi je trebalo samo to da znam da postoje ljudi isti kao i ja. Još k tome kada sam vidio da ih prijatelji prihvaćaju kao takve... to je bila svojevrsna prekretnica.
No to je bio i jedan velik izvor problema.
Zašto ovo pišem... evo polako dolazim do bita svega... ali prvo malo moram o svojoj situaciji, ovo ipak pišem sa subjektivnog stajališta...
Život homoseksualca u Zagrebu, pa dobro, da budem iskren i ne mogu se previše požaliti. Okolina je mnogo tolerantnija od ostatka Hrvatske, barem pretpostavljam. No svejedno... velika (jako velika) većina ljudi je na neki način prisiljena voditi život u laži. Ne vjerujem da itko od roditelja želi čuti da im je djete homoseksualno. I mogu to shvatiti s obzirom na njihov odgoj, osim toga većina naših roditelja jednog dana žele unuke. E sad još ako je homoseksualno dijete jedino dijete u tom braku (poput mene) pritisak bude još teži. I tako se počinjš navikavati na laž. Roditelji koji stalno nešto propitkuju, ispituju, pa ako su malo posesivniji prema djetetu i projveravaju... a većina djece i dalje vježba laži i prevare. Kad-tad ćemo zajebat, zar ne? Ali o tome ćemo onda brinuti, za sada možemo biti samo što oprezniji. No u redu, ovo pišem isključivo sa vlastitog stajališta. Nisu svačiji starci izišli iz laboratorija u kojem su pokušali klonirati Hitlera... Tako i sam imam sreću da mi je otac liberalna osoba u nekim stajalištima (da, znam, obično je to uloga majke), dok je majka izrazito konzervativna, neobrazovana i zatucana. No kao što sam već rekao, niti jednom roditelju nije svejedno kada mu dijete prizna svoju homoseksualnost, a ruku na srce, taj čin comming out-a je vrlo bitan ukoliko ste primorani živjeti sa roditeljima, a istovremeno živjeti i svoj život, kostantno laganje i muljanje dosta često odvede čovjeka na tanak led, pa i na granice gadnih depresija. Ne želimo živjeti u laži, tko želi? No opet mnogi nemaju snage boriti se protiv svih.
Sve kreće od odgoja... ja bih još nadodao da sve kreće i od obrazovanja. Malo sam doduše skrenuo sa biti ovog teksta i rastegnuo sve na dugačko i na široko...
Prva stvar koju sam želio naglasiti je ta da skrivanje i strah od obitelji i odbacivanja; strah od javnosti (i svih opasnosti koje homoseksualnu osobu u državi poput ove mogu zateći u javnosti) ima tendenciju psihički jako negativno djelovati na čovjeka. Svako sa iole prosječnom inteligencijom bi to trebao znati.
E sada... daljnji tekst se odnosi na mnoge komentare o homoseksualnim osobama koje sam čuo/vidio/čitao odasvud. Iskorak sada organizira akciju simboličnog comming outa i nisam ovo počeo pisati da bih ikoga ili išta hvalio ili blatio. Da budem iskren neko mišljenje o toj akciji niti nemam jer mislim da su ljudi sasvim svjesni toga da homoseksualne osobe postoje. No odnos javnosti prema homoseksualcima te obrazovanje i odgoj usađen u ljude je problem. I ne, ne kanim se sada uplesti u trakavice u Crkvi i svemu tome, mislim da dotična ustanova sasvim dobro sama sebe potkopava sa vlastitim skandalima.
Svejedno, nisu mi jasne mnoge stvari. Činjenica je da medicina i psihologija već preko 35 godina homoseksualnost NE svrstavaju u poremećaje ili bolesti, već je smatraju sasvim (ja sam ipak laik, pa ćete mi oprostiti što ću se ovako banalno izraziti...) normalnom. No na stranu istraživanja svjestkih stručnjaka... naš cijenjeni dr. Gruden i dalje tvrdi da je homoseksualnost bolest i da ju on može izliječiti (navodno su zbog tih istih pokušaja njegovog liječenja homoseksualnosti neki ljudi stacionirani u Vrapču ili nekoj sličnoj ustanovi), pa se iste tvrdnje ponavljaju u vladi, na ulici... Zar samo oni koji su diskriminirani vide apsurdnost te situacije?
Nadalje, homoseksualnost (suprotno mnogim mišljenjima) NIJE nešto što su pojedinci izabrali. Osobno, ta tvrdnja mi je urnebesna... ajde neka mi molim vas netko objasni, zašto bi netko u državici poput Hrvatske svjesno odabrao biti homoseksualan? Je li to smiješno ikome osim meni? I ne, ne možete mi govoriti da je to bolest... dotična tvrdnja je pobijena gore u tekstu.
U redu, nije sve tako crno. Ima ljudi koji tvrde da nemaju ništa protiv homoseksualaca. Samo nas te divne duše koje nas objeručke prihvaćaju u isto vrijeme ne žele gledati na ulicama. Što radimo u vlastita četiri zida ih ne zanima, ali ne da to pred svima pokazujemo...
LICEMJERI!!!
Dakle prvo da ponovimo naučeno gradivo... homoseksualnost nije (ponavljam još jednom za svaki slučaj - NIJE) bolest... dakle samim time nije ni zarazna, što znači da nitko od vaše obitelji ili prijatelja neće postati homoseksualan ako na ulici vidi dva dečka ili dvije cure kako se drže za ruke, ili (ne daj Bože) ljube, ukoliko i sam/a već nema takvih skolnosti.
E sada... da obrazložim zašto sam dotične nazvao licmejerima. Jednostavno... da li je itko pomislio kako homoseksualcima NIJE cilj pokazivati i hvaliti se javno svojom seksualnošću??? Ili samo ja tako mislim??? Evo ponovno sa osobnog stajališta... U redu, ne želite gledati homoseksualce kako javno iskazuju emocije ili intimne trenutke poput običnog bezazlenog držanja za ruke. U redu, no s druge strane, zašto sam onda ja prisiljen gledati stotine i stotine heteroseksualnih parova kako na običnim kavama jedni drugima jezicima šamaraju krajnike, ispiru želudac i tako to? Već smo utvrdili da homoseksualnost nije stvar osobnog odabira, da nije bolest i da samim time nije zarazna (ponavljanje je majka mudrosti, ne?) i zašto bi se onda morali skrivati i bježati u već spomenuta "vlastita 4 zida"? I što je uopće sa onima koji nemaju vlastita 4 zida? Meni kao homoseksualcu nije cilj doć na trg i derati se "Ja sam peder!!!" tako da me svi čuju, no da li je ikome palo na pamet (i sad govorim o sebi, iako se tiče svake homoseksualne osobe) da npr. dok šećem gradom sa dečkom i pričamo imam potrebu uhvatiti ga za ruku, zagrliti, poljubiti? I to ne potrebe radi, već zbog cjelokupnog spektra emocija koje osjeća normalno ljudsko biće, bile one ljubav, podrška, utjeha, ili požuda. I da to mogu napraviti bez straha da će mi doć neki navijač i ić mi prodavat ciglu (a i ciglu će mi prodavat ako imam sreće, u protivnom će mi cigla jednostavno doletit u glavu), a da i ne spominjem da dotični već ima preko stotinjak prijava u policiji radi raznih djela... no nije bitno, ja sam bolesna pederčina i ja sam problem u ovoj državi, a ne dotični mediokriteti koji okolo tuku, pljačkaju, siluju, razbijaju, pa čak i ubijaju... dok u isto vrijeme Goli otok zjapi prazan...
Nadalje... ne mogu da se ipak ne dotaknem majčice Crkve iako ju svim silama nastojim izbjeći... govori se o padu morala??? Molit ću lijepo, o kakvom padu morala?! Tko tu kome maže oči... u novinama izlaze članci kako se djevojčice prostituiraju već pred kraj Osnovne škole, svako malo se desi neki razvod braka zbog preljuba, svako malo je neka djevojka silovana, ljudi se okolo tuku, pljačkaju, ubijaju... zar su za takav pad morala krivi homoseksualci? To je, dragi moji, bježanje od problema! Da, muževi će varat žene, djevojke će se i dalje prostituirati, silovat će ih, ljudi će se i dalje tuć, klat i pljačkati, no bitno je da će nam prizor homoseksualnog para srušiti moral do krajnjih granica, ajme odmah ode cijela država u tri pičke materine... ne dao Bog. Apsurdne situacije se redaju jedna za drugom... gušimo se već pomalo u apsurdima, zar ne?
O da... još nešto... zaboravio sam spomenuti i pedofilske skandale koji nam ponajprije potresaju cijenjenu Crkvu koja se jadna tako bori za opstanak morala u ovoj napaćenoj amoralnoj zemlji. I da... još jedna glupost... izjednačavanje pedofilije i homoseksualnosti. To NISU (opet da ponovim... NISU) iste stvari. Zapravo... razlika je vvvvvrlo jednostavna... evo ja ću je pojednostavniti do krajnjih granica...
Homoseksualac = osoba koju privlače osobe istog spola.
Pedofil = osoba koju privlače djeca (dakle pedofila ima i homoseksualnih i heteroseksualnih i biseksualnih)... u Hrvatskoj je, ako se ne varam, gornja dobna granica spomenute "djece" 14 godina, a seksualni odnos sa maloljetnom osobom se smatra krivičnim djelom... iako navodno postoje mnoge rupe u zakonu (ali ozbiljno... da li vas to čudi?).
Dakle, mogli bi ponoviti još jednom... iako već lagano gubim snagu jer su 2 ujutro... no svejedno, u natuknicama... kratko i jasno:

- homoseksualnost nije bolest
- homoseksualnost nije nenormalna
- homoseksualnost nije zarazna
- homoseksualnost neće uzrokovati nikakav pad morala, niti je predskazanje apokalipse
- homoseksualci su normalne osobe kao i svi drugi ljudi, jedina razlika je što ih privlači isti spol
- homoseksualci nisu pedofili (iako ima pedofila sa homoseksualnim sklonostima)
- homoseksualci također imaju osjećaje i željeli bi ih bez straha javno podijeliti sa svojim voljenima

Dakle, ako nekome nešto nije jasno iz ovog teksta ili ako se s nečime ne slaže, neka slobodno ostavi komentar pa ćemo popričati, prodiskutirati i nadam se pronaći zajednički jezik i razumijevanje jedni prema drugima.

I da... zašto sam uopće ovo pisao. Uistinu nemam pojma. Malo mi je digla tlak raspravica između Iskoraka i Gay oporbe, svađe na gay.hr forumu... možda sam jednostavno dobio potrebu sam pokušati barem malo pojasniti javnosti neke stvari o ovoj temi, nadam se da će doprijeti barem do nekih...

<< Arhiva >>


Komentari On/Off

< ožujak, 2006  
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Opis bloga
jednostavno - life.
A life je queer...u svakom pogledu


Moj blog je kliknut ovoliko puta:

Hit Counter
Hit Counter


Mo'š me nać na ICQ-u:
256-978-548 ...

na msn-u:
munjeni_mali@hotmail.com

...yahoo msngr-u:
munjeni69

...a i na mailu:
munjeni.mali@gmail.com



My favorite BLOG superheroes:

Djevojke:

Penellope cura sa geeeenijalnim komentarima društva i ljudi!
Leonidino carstvo... fotke blog
Justine
Od sexa do lokomotive
Carpe Diem Manchi analitičarka i pol!
Ptice mi pojele Sunce
Analna Carica
Crni lotos sa predivnim pjesmama


"Djevojke":

Stripper
Fallen Angel AU
Nitty
I pederi plaču kraljica!
Woomen snovi i život stereotipnosti
mylife2

Gay Oporba


Dečki: ne smijemo ni njih zapostaviti, ne? :)

Gogorov svijet čuda još jedan vampire freak i rollplayer poput mene
Ribafish
Emigrant


Velika pomoć pri web dizajnu:
Tri mudraca

Citati i misli...
Smisao ljubavi nije tražiti savršenu osobu, već voljeti nesavršenu osobu... savršeno

Coco Chanel: Postoji vrijeme za stvaranje i vrijeme za ljubav... Između toga nema ništa.

John Steinbeck (književnik):
U ovo vjerujem: Da je slobodan, istraživanju sklon um pojedinca, najvrednija stvar na svijetu.
Za ovo ću se boriti: Slobodu uma da ide u kojem god pravcu hoće, bez usmjeravanja.
Protiv ovoga se moram boriti: Bilo koje ideje, religije ili vlade koja ograničava ili uništava pojedinca.

Albert Einstein: Gravity cannot be held responsible for people falling in love.

Lav Nikolajevič Tolstoj: Slobodni mislioci su ljudi koji koriste svoju pamet bez predrasuda i bez straha od razumijevanja stvari koje su u suprotnosti s njihovim običajima, privilegijama ili vjerovanjima. Takvo razmišljanje nije uobičajeno, ali je neophodno za pravilno funkcioniranje uma. Gdje ga nema, rasprava je sklona postati i više nego beskorisnom.

Tekstovi, pjesme i misli...

"Answer"

I will be the answer
At the end of the line
I will be there for you
While you take the time
In the burning of uncertainty
I will be your solid ground
I will hold the balance
If you can't look down

If it takes my whole life
I won't break, I won't bend
It will all be worth it
Worth it in the end
Cause I can only tell you what I know
That I need you in my life
When the stars have all gone out
You'll still be burning so bright

Cast me gently
Into morning
For the night has been unkind
Take me to a
Place so holy
That I can wash this from my mind
The memory of choosing not to fight

If it takes my whole life
I won't break, I won't bend
It will all be worth it
Worth it in the end
'Cause I can only tell you what I know
That I need you in my life
When the stars have all burned out
You'll still be burning so bright

Cast me gently
Into morning
For the night has been unkind



"Building A Mystery"

you come out at night
that's when the energy comes
and the dark side's light
and the vampires roam
you strut your rasta wear
and your suicide poem
and a cross from a faith
that died before Jesus came
you're building a mystery

you live in a church
where you sleep with voodoo dolls
and you won't give up the search
for the ghosts in the halls
you wear sandals in the snow
and a smile that won't wash away
can you look out the window
without your shadow getting in the way
oh you're so beautiful
with an edge and a charm
but so careful
when I'm in your arms

(chorus)
'cause you're working
building a mystery
holding on and holding it in
yeah you're working
building a mystery
and choosing so carefully

you woke up screaming aloud
a prayer from your secret god
you feed off our fears
and hold back your tears

give us a tantrum
and a know it all grin
just when we need one
when the evening's thin

oh you're a beautiful
a beautiful fucked up man
you're setting up your
razor wire shrine

chorus



"Elsewhere"

I love the time and in between
the calm inside me
in the space where I can breathe
I believe there is a
distance I have wandered
to touch upon the years of
reaching out and reaching in
holding out holding in
I believe
this is heaven to no one else but me
and I'll defend it as long as I can be
left here to linger in silence
if I choose to
would you try to understand
I know this love is passing time
passing through like liquid
I am drunk in my desire...
but I love the way you smile at me
I love the way your hands reach out and hold me near...
I believe...
I believe
this is heaven to no one else but me
and I'll defend it as long as
I can be left here to linger in silence
if I choose to
would you try to understand
Oh the quiet child awaits the day when she can break free
the mold that clings like desperation
Mother can't you see I've got
to live my life the way I feel is right for me
might not be right for you but it's right for me...
I believe...
I believe
this is heaven to no one else but me
and I'll defend it as long as
I can be left here to linger in silence
if I choose to
would you try to understand it
I would like to linger here in silence
if I choose to
would you understand it
would you try to understand...



"Fumbling Towards Ecstasy"

All the fear has left me now
I'm not frightened anymore
It's my heart that pounds beneath my flesh
it's my mouth that pushes out this breath
and if I shed a tear I won't cage it
I won't fear love
and if I feel a rage I won't deny it
I won't fear love
Companion to our demons
they will dance, and we will play
With chairs, candles, and cloth
making darkness in the day
It will be easy to look in or out
upstream or down without a thought
and if I shed a tear I won't cage it
I won't fear love
and if I feel a rage I won't deny it
I won't fear love
Peace in the struggle
to find peace
comfort on the way
to comfort
and if I shed a tear I won't cage it
I won't fear love
and if I feel a rage I won't deny it
I won't fear love
I won't fear love
I won't fear love...



"Possession"

Listen as the wind blows from across the great divide
voices trapped in yearning, memories trapped in time
the night is my companion, and solitude my guide
would I spend forever here and not be satisfied?
and I would be the one
to hold you down
kiss you so hard
I'll take your breath away
and after, I'd wipe away the tears
just close your eyes dear
Through this world I've stumbled
so many times betrayed
trying to find an honest word to find
the truth enslaved
oh you speak to me in riddles
and you speak to me in rhymes
my body aches to breathe your breath
your words keep me alive
And I would be the one
to hold you down
kiss you so hard
I'll take your breath away
and after, I'd wipe away the tears
just close your eyes dear
Into this night I wander
it's morning that I dread
another day of knowing of
the path I fear to tread
oh into the sea of waking dreams
I follow without pride
nothing stands between us here
and I won't be denied
and I would be the one
to hold you down
kiss you so hard
I'll take your breath away
and after, I'd wipe away the tears
just close your eyes...



"Push"

Every time I look at you the world just melts away
All my troubles all my fears dissolve in your affections
You've seen me at my weakest but you take me as I am
And when I fall you offer me a softer place to land

[CHORUS:]
You stay the course you hold the line you keep it all together
You're the one true thing I know I can believe in
You're all the things that I desire, you save me, you complete me
You're the one true thing I know I can believe

I get mad so easy but you give me room to breathe
No matter what I say or do 'cause you're to good to fight about it
Even when I have to push just to see how far you'll go
You wont stoop down to battle but you never turn to go

[CHORUS]

Your love is just the antidote when nothing else will cure me
There are times I cant decide when I cant tell up from down
You make me feel less crazy when otherwise I'd drown
But you pick me up and brush me off and tell me I'm OK
Sometimes thats just what we need to get us through the day

[CHORUS]



"Sweet Surrender"

it doesn't mean much
it doesn't mean anything at all
the life I've left behind me
is a cold room
I've crossed the last line
from where I can't return
where every step I took in faith
betrayed me
and led me from my home

and sweet
sweet surrender
is all that I have to give

you take me in
no questions asked
you strip away the ugliness
that surrounds me
are you an angel
am I already that gone
I only hope
that I won't disappoint you
when I'm down here
on my knees

and sweet
sweet
sweet surrender
is all that I have to give

sweet
sweet
sweet surrender
is all that I have to give

and I don't understand
by the touch of your hand
I would be the one to fall

I miss the little things
oh I miss everything

it doesn't mean much
it doesn't mean anything at all
the life I left behind me
is a cold room

Copyright © queer life - Design touch by: Tri mudraca